prijava
DUNHUANG, 13. lipnja (FENA) – Doživjeti Kinu može se na puno načina i svaki sigurno otkriva ovu veliku i raznoliku zemlju posebnom i drugačijom. Takav je slučaj i s Dunhuangom, relativno malim gradom u provinciji Gansu, čiju je prošlost i sadašnjost oblikovala činjenica da je bio ključna točka na Putu svile i kao takav sjedište različitih vladarskih dinastija u protekla dva tisućljeća.
Ono po čemu danas turisti uglavnom poznaju Duhnuang je obližnja pustinja Taklamakan - jedan od najvećih i najimpresivnijih sušnih krajolika na svijetu. Samo ime "Dunhuang" znači "Plamteći svjetionik", što je znak drevnih vatri koje su upozoravale na nomadske napade duž ovog kritičnog dijela Puta svile. Stoljećima je ovaj grad oaza služio kao prvo trgovačko odredište do kojeg su dolazili strani trgovci ulazeći u Kinu, označavajući krajnju zapadnu granicu tradicionalnog kineskog prostora. Danas posjetitelji i dalje dolaze kako bi svjedočili mjestu gdje se pustinja, duhovnost i živa kultura stapaju.
Na slici: Zlatne dine Taklamakana prepune posjetitelja
Dunhuang je, dakle, izgrađen oko oaze smještene u pustinjskoj regiji Gansu-Xinjiang, okružen stjenovitim krajolicima i impresivnim pješčanim dinama. Zlatne dine Taklamakana dramatično se uzdižu iza Polumjesečnog jezera, vodene površine u obliku polumjeseca sa svijetlozelenim nijansama koje odražavaju vedro plavo nebo. Ovo prirodno čudo, upareno s okolnom pustinjom, stvara jedan od najupečatljivijih vizualnih kontrasta u Kini.
Ruševine stražarnice iz dinastije Han svjedoče o uspostavljanju Dunhuanga kao garnizona od strane cara Wudija iz dinastije Han u 2. stoljeću prije Krista, čak i prije nego što je započela gradnja famoznih špilja Mogao, još jednog povijesnog i turističkog bisera Dunhuanga.
Na slici: Ulaz u špilje Mogao
Naime, pet kilometara jugoistočno od grada, litice Mogaoa čine istočni rub planine Mingsha, u kojoj se nalazi jedno od najvećih budističkih blaga čovječanstva. Špilje Mogao - što znači "neusporedive špilje" - isklesali su izravno u litice budistički redovnici počevši od 366. godine nove ere.
Prema legendi, budistički redovnik po imenu Le Zun zaustavio se na ovom mjestu i svjedočio božanskoj svjetlosti, koja ga je nadahnula da iskleše prvi špiljski hram. Špiljski sustav izgrađen je između 4. i 12. stoljeća, a najranije špilje datiraju iz doba Sjevernog Lianga, a najnovije iz dinastije Yuan. Do dinastije Tang (618. – 907.) broj špilja dosegao je 1000, a mjesto je postalo ključno duhovno središte koje je privlačilo hodočasnike iz cijele Azije.
Na slici: Statua Bude u jednoj od špilja
Stotine bogato ukrašenih špiljskih hramova nastale su između četvrtog i četrnaestog stoljeća, a svaki je sadržavao budističke sutre, slike i skulpture koje nude uvid u drevna budistička vjerovanja i tradicije. Špilje su 1987. godine proglašene UNESCO-vom svjetskom baštinom zbog svog kulturnog značaja. Početkom 20. stoljeća, opat Wang Yuanlu otkrio je skrivenu špiljsku knjižnicu koja je sadržavala tisuće drevnih rukopisa, uključujući najstariju poznatu datiranu tiskanu knjigu na svijetu - Dijamantnu sutru iz 868. godine.
Danas je većina špilja zatvorena kako bi se zaštitila krhka umjetnost, ali mjesto i dalje privlači znanstvenike i sljedbenike koji žele razumjeti putovanje budizma Putem svile.
Kada sunce zađe za pustinjom, Dunhuangova noćna tržnica Shazhou (također nazvana Noćna tržnica) postaje najživahnije odredište grada. Za razliku od bučnih noćnih tržnica u velikim gradovima ispunjenih cjenkanjem i vikanjem, ova tržnica održava mirnu, urednu i tihu atmosferu.
Na slici: Noćna tržnica u Dunhuangu
Tržnica je najpopularnije mjesto među turistima, jer ruralni položaj Dunhuanga znači da ovdje nema trgovačkih centara - život se i dalje vrti oko živahnih tržnica. Lokalna hrana, rukotvorine i kultura Puta svile spajaju se pod noćnim nebom. Posjetitelji mogu kušati tradicionalna jela, kupiti ručno izrađene suvenire i doživjeti kontinuirani duh trgovine koji je definirao ovaj grad više od dva tisućljeća.
Dunhuang se nalazi na sjecištu krajnosti: surove pustinje Taklamakan i životvorne oaze; drevne budističke pobožnosti i modernog turizma; tišine napuštenih špilja i užurbane noćne tržnice. Stoljećima je grad služio kao središte budističke prakse, kao i komercijalne i kulturne razmjene između putnika na Putu svile.
Iako je većina špilja napuštena nakon što je Osmansko Carstvo zatvorilo Put svile oko 15. stoljeća, Dunhuang nikada nije istinski zaboravljen. Danas ostaje svjedočanstvo ljudske sposobnosti stvaranja ljepote u najnemilosrdnijim krajolicima - blistavi svjetionik kulture koji još uvijek gori na rubu pustinje. S novom generacijom njegovih stanovnika koji obilato koriste prednosti i mogućnosti tehnološke modernizacije, ali ne dopuštaju da duh stare Kine iščezne.
Na slici: Pustinja Taklamakan - jedan od najvećih i najimpresivnijih sušnih krajolika na svijetu
(FENA) D. J.
