Mlinarević: Ljudska blizina postaje jedina sila koja našem trajanju može dati smisao

Sam naslov romana kod čitaoca donosi niz asocijacija. Prag kao grad, prenošenje preko "praga“ kao čin ljubavi, prevazilaženje pragova kao granica (i u glavama), preći preko kućnog praga...

Govoreći upravo o simbolici naslova, Mlinarević kaže da naslov romana možda na prvo čitanje zvuči romantično, ali je sve u knjizi zapravo vrlo suprotno.

- Igra je to riječi koja simbolizira sve ono loše što se događalo likovima u romanu i što je oteklo rijekom Vltavom, ostavljajući nas na kraju očišćenima od zla. To je neka metafizička opna sigurnosti i mira. To je i manifest ljubavi. A ujedno označava i sve ljude koje sam upoznala, njihove živote koji su se čudesno isprepleli s mojim. Da svijet nije postao tako teško i surovo mjesto, vjerovatno se likovi iz moje knjige nikada ne bi sreli. Ali upravo ta ranjena egzistencija stvara esenciju njihove zajedničke priče. Ljudska blizina tako postaje jedina sila koja našem trajanju može dati smisao - kazala je Mlinarević.

Govoreći o fascinaciji Pragom i tamošnjim ljudima, ona ističe da je Prag grad kulture i povijesti, koji u književnosti tako često funkcionira kao živo biće: hladan i maglovit, ali istovremeno snažan, čvrst i tih, i koji je primio raširenim rukama.

- Prag je grad muzeja i pozorišta, tajanstvenosti, tornjeva, skrivenih prolaza, čudesno lijepih fasada, bajkovitih dvorišta iza visokih zidova, mostova koji povezuju ono što se čini nepovezivim. Upravo takva simbolika odražava i unutarnje stanje mojih likova. Ne, ova knjiga ne cilja biti turistički vodič (mada bih voljela da moje čitatelje odvede u ovaj grad) ili povijesni zapis - ovo je Prag mojim očima i mojim srcem. Prag mojih junaka i Prag moje duše. Onaj koji mi je pružio prekrasne godine predstavljanja naše domovine u zemlji koja je naš iskreni prijatelj i partner - istakla je autorica romana "Prenijet ću te preko Praga“.

Kad je riječ o ličnom prevazilaženju pragova kao simboličnih granica, poput kućnog praga za koji kažu da je "najveća planina“, a koje je prelazila i fizički i mentalno i emotivno, Mlinarević kaže da prelazak kućnog praga nije samo fizičko napuštanje doma, to je i prevladavanje straha i neizvjesnosti, ali i nevjerovatna sloboda.

- Jako mlada sam napustila roditeljski dom, s četrnaest godina, kada sam se zbog školovanja preselila u Mostar i potom živjela na nekoliko različitih adresa. Ali preseljenje u drugu državu, na zadatku ambasadorice svoje zemlje, ima neuporedivo veću težinu i odgovornost od svega dosad doživljenog. Zato danas na taj 'prag' gledam s poštovanjem: kao na put koji me oblikovao i naučio odlučnosti, a na poseban način me zauvijek vezao u ljubavi s Bosnom i Hercegovinom, koju sam naučila drugačije vrednovati upravo iz ove perspektive, zbog prirode ovog posla - naglasila je.

U vremenu u kojem se bježi od pokazivanja emocija, kad se skrivamo od drugih, "Prenijet ću te preko Praga“ Martine Mlinarević svojevrsno je ogoljavanje autorice. Ona ne bježi od vlastitih nesavršenosti, od ranjivosti, od pokazivanja emocija...

- Svjesna sam činjenice da ogoljavanje u javnom ambijentu može biti veliki rizik, upisan čak i kao slabost. Ali ja u tome vidim prostor slobode i trudim se da taj vrisak ne bude patetičan u svojoj stvarnosti. Živimo u vremenu zatomljavanja emocija i sveopće odljuđenosti jednih od drugih, gdje nikad više tehnoloških alata nije osmišljeno kako bismo jedni drugima bili bliži - kad se kilometri svijeta prijeđu u sekundi putem mobitela, društvenih mreža ili video poziva - ali nikad nismo bili samiji, nesretniji, s više unutarnjeg nezadovoljstva i nagomilane tuge i frustracija - smatra Mlinarević.

Ona je mišljenja da nikad nije bilo više nasilja u bračnim zajednicama, nikad više neljudskog u ljudima. I sve je to negdje unutra, zakopano iza zidova, jer na površini su samo svjetlucave fotografije naoko sretnih i bajkovitih života.

- Osjetila sam zato potrebu da napišem knjigu u kojoj ne bježim od sebe, postupaka vlastitih ili tuđih, porodičnih, željom da svjedočim autentičnost kojom će se netko možda osjetiti bar na tren shvaćenim ili viđenim u svojim težinama i bolima. Ako u drugom srcu probudi i najmanje prepoznavanje, onda je svaka moja ranjivost u ovoj knjizi bila vrijedna izgovaranja - kazala je.

O tome koliko joj je pisanje pomagalo da sačuva lijepe trenutke, ali i da se suoči sa onim lošim u životu, Mlinarević kaže da su joj pomagali ne samo pisanje, nego i čitanje.

- Čitanje je za mene možda mala, ali postojana pobuna protiv beznađa, kako globalnog, tako i ličnog. Čitanje možda ne spašava svijet, ali spašava pojedinca u uskovitlanom vremenu punom nevolja i neizvjesnosti. Posebno volim bosanskohercegovačku književnost i smatram da se danas najbolja književnost na području bivše Jugoslavije piše u Bosni i Hercegovini. Vlastito pisanje mi, s druge strane, pomaže da shvatim stvari i pojave oko sebe, da ih kanaliziram na pravi način, da ih prvenstveno objasnim sebi - istakla je.

Knjiga Martine Mlinarević nije samo svojevrstan dnevnik autorice, nego i seciranje aktulnih zbivanja i to kroz lične priče. 

"Prenijet ću te preko Praga“ nas upoznaje kako sa ljudima iz BiH koji su upravo tu našli novu domovinu, tako i sa izbjeglicama iz Ukrajine, te onim plemenitim ljudima iz Češke, pa i svijeta koji su značajno doprinosili da se o Bosni i Hercegovini više zna, koji su pomagali.

- Ova knjiga možda ispravlja tu nepravdu da ta imena neće ostati nigdje zapisana. A toliko su dali za Bosnu i Hercegovinu. Ne samo Bosanci i Hercegovci, nego na poseban način i Česi koji su vezali svoj život za našu domovinu, o čemu se kod nas tako malo zna. Voljela bih da oni koji pročitaju ovu knjigu zapamte i ta imena. Imena ljudi koji su dali sve od sebe da u najtežim trenucima budu utočište i snaga. Jača spona među zemljama od tih ljudi ne postoji - naglasila je Mlinarević.

Martinu Mlinarević javnost pamti, a i o tome piše u romanu, kao ambasadoricu koja je u različitim prilikama "rušila“ diplomatske protokole. Ona kaže da u diplomatskom svijetu protokoli postoje s jasnim razlogom - oni štite strukturu, jasnoću i dostojanstvo komunikacije. Ali, smatra Milinarević, sva ta pravila mogu odrediti okvir, ali ne bi smjela gasiti čovječnost.

- Jer, u vrijeme koje se, recimo, dogodilo meni - a to je pandemija koronavirusa u zemlji koja je bila rigorozno zatvorena, dok su se u svemu tome odvijali komplicirani životi i iskušenja mnogih naših državljana - shvatite da su sva pravila zapravo upotrebljiva samo do trenutka kada se dogodi nešto toliko neplanirano i nešto što se događa po prvi put, a čega nema ni u jednom udžbeniku ili protokolu ovog svijeta. I tada morate prepoznati kada je procedura dovoljna, a kada empatija mora biti jača od formalnosti. Ponekad ta empatija učini više nego deset davno napisanih protokola. Umjesto da naruši poredak, ona ga učini smislenijim. Bar ja to tako vidim i bar sam to tako radila posljednjih pet godina, ne odstupajući od sebe i čovječnosti koja je u ovim krutim strukturama često svedena na minimum - kazala je Mlinarević.

Ona je u razgovoru za Fenu odgovorila i na pitanje o mogućnosti da se uspostavi avionska linija iz Sarajeva do Praga s obzirom da se u Češkoj Republici nalazi veliki broj ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine, koji tu žive i rade.

- Posljednjih pet godina uradili smo nevjerovatne stvari među našim zemljama: pokrenuli neke mostove koji ranije nisu postojali, prvu Interparlamentarnu grupu prijateljstva, otvorili prvi počasni konzulat, prvu češko-bosansku privrednu komoru, realizirali stotine sjajnih aktivnosti i projekata. Ipak, taj direktni let ostaje moja osnovna misao, koja se još nije obistinila uz sve napore. Ta linija je ranijih godina postojala, ali je ukinuta - napominje ona.

Navodi da je bilo nekoliko sastanaka s niskotarifnim aviokompanijama koje operiraju u BiH, s češkim partnerima i državnim ministrom Edinom Fortom, koji su se zajednički susreli triput na ovu temu.

- Izuzetan interes postoji, pogotovo s češke strane, kojoj je Bosna i Hercegovina uistinu primamljiva destinacija koju tek otkrivaju zadnjih godina. Odluka naprosto još čeka bolje dane, uz objašnjenje aviokompanija da su takse na praškom aerodromu među najskupljima u Europi. Iskreno se nadam da ćemo i to uspjeti riješiti u mom mandatu, kako bi i taj zadnji, uistinu bitan korak za našu međudržavnu suradnju - za turističku, ekonomsku i kulturnu razmjenu, te za našu zajednicu u Češkoj - dobio sretan kraj - poručila je u razgovoru za Fenu književnica i aktuelna ambasadorica Bosne i Hercegovine u Češkoj Martina Mlinarević.

(FENA) L. A.

Početna > Kultura