prijava
SARAJEVO, 14. oktobra (FENA) - Društveni fenomen ili nešto što nas je iznenadilo po svom karakteru i obimu, a kojem smo svjedočili posljednjih dana, odnosno vrsti masovnog oproštaja i emotivne rekcije nakon smrti Halida Bešlića širom Balkana pa i u dijaspori, sociološki se može pokušati objasniti kroz kombinaciju kolektivnog identiteta, kulture sjećanja i parasocijalnih veza.
Smrt Halida Bešlića, jednog od najvoljenijih muzičara u historiji Bosne i Hercegovine, izazvala je nezapamćen odziv javnosti, pretvorivši njegov ispraćaj u masovni društveni ritual koji je nadilazio muzičku kulturu. U Sarajevu, ali i širom regiona i dijaspore, ljudi su se spontano okupljali, pjevali njegove pjesme, palili svijeće i dijelili uspomene - ne samo na umjetnika, već na čovjeka koji je bio oličenje dobrote, skromnosti i narodne duše.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Amer Osmić smatra da su život i djelo Halida Bešlića bili protkani ne samo umjetničko-muzičkom dimenzijom, nego i izrazito pozitivnom karakteru te je zato, kako pojašnjava, mnogo ljudi Bešlića doživljavalo kao osobu "iz naroda" koja nije imala navike i ponašanja koja su karakteristična ili koja očekujemo kada je neko poznata javna ličnost.
- Nameće se zaključak da je Bešlić na neki način bio simbol zajedničkog kulturnog prostora - osoba koja nije imala ni etničke ni državne barijere. Njegova muzika ali i život su predstavljali kontinuitet i emocionalnu stabilnost u društvima obilježenim ratovima, uz pjesme koje su stvarale osjećaj pripadnosti i zajedništva u najpopularnijem žanru muzike na ovim prostorima i u dijaspori. Sa sociološkog aspekta odlazak takve osobe nužno aktivira emociju tuge i kolektivne solidarnosti jer gubimo figuru koja simbolizira uspjeh kroz razne periode, kako na individualnom planu tako i na kolektivnom planu. Zapravo sve ono sto smo vidjeli prethodnih dana pokazuje moć kulture koja rezultira barem privremeno zajedništvu i oblikuje emocije. Društvene mreže i mediji su dodatno pojačali taj emocionalni doživljaj i time smo obnovili zajednički identitet kroz kolektivno žalovanje za čovjekom koji je simbolizirao da su granice, razlike i sve ono sto gledamo kao barijere, najčešće, samo stvar percepcije i u glavi pojedinca - rekao je Osmić za Fenu.
Pojasnio je da društva, kakvo je bosanskohercegovačko, pa i većina onih u regiji, sa svim svojim fragmentiranim identitetima i slabim institucijama, doživljava ličnosti poput Bešlića kao vrstu emocionalnog simbola koji preuzima ulogu povezivanja ljudi te ima kontinuitet i toplinu i što je vrlo važno - jasno nadilazi politicke, etničke i nacionalne podjele.
Bešlić je bio "jedinstvena pojava ne samo u muzičkoj praksi, već i u kolektivnom doživljaju, čak svojevrstan kulturno-društveni fenomen", smatraju ostali sagovornici. Profesor Sanjin Kodrić sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu ističe da je Bešlić, kao muzičar, svojom pjesmom, ali možda još više sobom, onim što je bila njegova sveukupna ličnost i njegova ljudska pojava, višestruko prešao granice pojedinačnih muzičkih preferencija i na neponovljiv način ispjevao dušu Bosne.
- Kolektivna tuga nakon njegove smrti i duboko, iskreno žaljenje pokazali su upravo to, ali i više od ovog - istinsko poštovanje prema vrijednostima, dobroti i čestitosti, odnosno čovjekovu radu, trudu i nesebičnosti, a naročito to da u našem društvu još uvijek postoje jake veze među ljudima i narodima, i to na temeljima vrijednosti i najboljeg što nosimo u sebi - rekao je Kodrić.
Halid Bešlić, sa svom svojom pjevačkom i ljudskom veličinom, ističe Kodrić, bio je čovjek iz naroda i čovjek naroda.
- U njemu je narod progovorio i propjevao na svoj najbolji način, izrazio svoje najbolje narodno "ja" i "mi", i zato jeste narod kao takav odlazak Halida Bešlića osjetio i izrazio kao svoj lični, najprisniji gubitak - naveo je profesor.
Sociolog Vladimir Vasić ističe da popularnost Halida Bešlića nije bila samo rezultat muzičkog talenta, već duboko ukorijenjena potreba društva za stabilnošću, pripadanjem i kolektivnim identitetom.
- Bešlić je, nesporno, bio velika muzička zvijezda, ali je i dalje htio da bude upamćen kao humanitarac, što i jeste bio. To je čovjek koji je napravio ozbiljne pomake u humanitarnom radu, koji je jednostavno probudio kod nas ono što je suštinska vrijednost čovjeka svakog društva, to su humanost, poštenje, običnost i narodnost. On je bio i ostao dio tog običnog naroda i pokazao je tradicionalne vrijednosti te da su one zapravo uvijek moderne i da ih ništa ne može promijeniti. On je često kroz svoje javne nastupe naglašavao važnost porodice i uske zajednice, ali svakako da je, uprkos slavi koju je postigao, sačuvao ličnost običnog čovjeka - istaknuo je Vasić.
Opisao je kako Bešlić nije dozvolio da ga slava promijeni. On smatra da se njegovim odlaskom, ali i kompletnim životom, otvorio novi sistem vrijednosti koji bi svi trebali primjenjivati.
- Dešavanja od prije nekoliko dana nadilaze svaku umjetnost i kulturu. A to govori koliko smo zapravo željni dobrih stvari, koliko nam trebaju prave stvari i koliko su nam potrebni pravi ljudi. Pokazalo se da naše društvo još nije zaboravilo osnovne vrijednosti - dostojanstvo, ljudskost, humanost i poštenje. Mislim da smo pokazali da ima nade da prevaziđemo podjele. On nije umanjivao ničiji identitet niti vrijednost i nikome ništa nije nametao. Mislim da je, zapravo, to poenta - nikome ništa ne nametati, nikoga ne omalovažavati i nema sumnje da će vas narod poštovati i proslaviti, kao što je Bešlića - pojasnio je sociolog.
Muzički kritičar Amir Misirlić poziva da se Bešlićeva zaostavština ne završi samo na okupljanjima i pjesmama, već da se nastavi kroz svakodnevno življenje vrijednosti koje je utjelovio.
- Plašim se da smo u jednom trenutku postali previše lijeni i da nam je bilo jednostavnije i lakše da na takav veličanstven način ispratimo nekoga ko je bio dobar čovjek nego da se sami potrudimo da budemo dobri ljudi. Moramo nastaviti da poštujemo njega i njegovu zaostavštinu, a tako ćemo pokušati da budemo bolji ljudi, da pronađemo i sami u sebi nekog malog Halida - rekao je Misirlić.
Ispraćaj Halida Bešlića se pretvorio u masovni društveni događaj, a prema riječima Misirlića, on je čovjek koji nikoga nije dijelio, nikome se nije suprotstavljao i bio je čovjek koji je imao prijatelje na svim stranama.
- Halid nije poštovao državne, nacionalne, vjerske ili žanrovske granice. On ih je prevazilazio i mislim da je njegov ispraćaj zaista bio veličanstven - ističe Misirlić koji tvrdi da niko nije imao veći ispraćaj nakon Titove smrti od Bešlića.
Halid Bešlić preminuo je 7. oktobra 2025. godine u 72. godini. Komemoracija je održana 13. oktobra u Narodnom pozorištu u Sarajevu, uz prisustvo porodice, prijatelja, kolega i hiljada građana. Dženaza je klanjana u haremu Gazi Husrev-begove džamije, a povorka se kretala kroz Ferhadiju do Vječne vatre, gdje je simbolično ugašen plamen. Ukop je obavljen na gradskom groblju Bare, uz prisustvo desetina hiljada ljudi.
Rođen u Knežini kod Sokoca, karijeru je započeo 1979. godine, a tokom više od četiri decenije postao je neizostavan dio kulturnog pejzaža Bosne i Hercegovine. Njegove pjesme su bile soundtrack života miliona ljudi - u radosti, tuzi, ljubavi i nostalgiji.
Njegove kolege istaknule su da je Halid bio učitelj poniznosti i čovjek koji je više volio druge nego sebe. Bešlićev ispraćaj pokazao je da u vremenu podjela, kriza i nesigurnosti, postoji nešto što ujedinjuje - emocija, sjećanje i poštovanje prema ljudima koji su živjeli vrijednosti koje dijelimo.
(FENA) H. D.
