Arapović: U odnosu na zemlje regije, najgori smo u povlačenju novca iz Plana rasta

Bosna i Hercegovina danas ima pristup izuzetno širokom krugu fondova i programa Evropske unije, čija se ukupna vrijednost mjeri desetinama milijardi eura.

- Nama najpoznatiji svakako je Instrument za pretpristupnu pomoć  IPA III (2021–2027), ukupne vrijednosti preko 14 milijardi eura za sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje. IPA je ključna za finansiranje reformi, jačanje institucija, zaštite okoliša, energetike, te socijalnih i ekonomskih politika. BiH kroz IPA-u koristi sredstva svake godine, ali bez unaprijed zagarantiranog iznosa. Dodjela novca zavisi isključivo od broja i kvaliteta pripremljenih projekata, a u praksi to znači da se koristi tek mali dio raspoloživog novca - rekao je Arapović.

Uz IPA-u, trenutno vrlo aktuelan novi program je Plan rasta za Zapadni Balkan, to je paket vrijedan šest milijardi eura, od čega su dvije milijarde bespovratna sredstva, a četiri milijarde povoljni krediti. Za BiH je u ovom okviru predviđeno oko 976 miliona eura, ali taj novac opet nije automatski dostupan. Svaka tranša vezana je za ispunjavanje konkretnih reformskih koraka definiranih Reformskom agendom ili našim državnim planom prioriteta, što znači da se sredstva isplaćuju tek kada se reforme stvarno provedu.

BiH učestvuje i u velikim konkurentnim programima EU, poput Horizon Europe, najvećeg programa za istraživanje i inovacije na svijetu, vrijednog 95 milijardi eura. Iako je BiH formalno pridružena, u praksi povlači tek nekoliko miliona eura godišnje, što je zanemariv udio, tek u promilima. Slično je i s programom Erasmus+, čiji budžet iznosi 26 milijardi eura, namjenjen primarno obrazovnom i akademskom sektoru, ali opet nivo povlačenja tog novca je minoran, u zbiru tek par miliona godišnje.

U oblasti kulture i kreativnih industrija dostupan je Creative Europe (oko 2,4 milijarde eura), dok su za privredu i mala i srednja preduzeća važni Single Market Programme (oko 4,2 milijarde eura). Program Digital Europe vrijedan 7,6 milijardi eura, otvara prostor za digitalne vještine, umjetnu inteligenciju i digitalnu transformaciju, dok EU4Health (oko 5,3 milijarde eura) nudi značajna sredstva za jačanje zdravstvenih sistema.

- Iako su nam svi ovi programi otvoreni, iz BiH godišnje u najboljem slučaju ode tek nekoliko projekata gdje su domaći akteri nosioci, te dosta više projekata gdje smo partneri sa manjim udjelom u aktivnostima i budžetima - navodi dr. Arapović.

Pored ovih većih programa, BiH ima pristup i nizu manjih, ali vrlo važnih instrumenata: CERV (građani, prava i vrijednosti ) vrijedan oko 1,5 milijardi eura, EaSI za zapošljavanje i socijalne inovacije (oko 760 miliona eura), Mehanizam Unije za civilnu zaštitu i rescEU (oko 3,3 milijarde eura), kao i administrativne programe Fiscalis i Customs, namijenjene modernizaciji poreskih i carinskih sistema. U ovim programima još je manje projekata iz BiH.

- Mi iz CPCD-a smo prošle godine ili kao nosioci ili kao ključni partneri izradili velike projekte i za CERV I za EaSI s ulupnim budžetom od preko 1,5 miliona eura, što je kap u moru raspoloživih sredstava. Kada se sve sagleda, jasno je da BiH nema problem s formalnim pristupom fondovima, nego s njihovim stvarnim korištenjem, koje je i dalje daleko ispod onoga što nam je servirano, što bismo mogli povući, a što bi imalo ogroman efekat na ekonomski rast, infrastrukturu, kvalitet javnih usluga i životni standard naših građana - rekao je Arapović.

Upitan zbog čega je nivo iskorištenosti tako nizak, Arapović kaže da glavni razlog niske iskorištenosti nije nedostatak novca ili potreba s naše strane, nego nedostatak znanja, institucionalnh kapaciteta, volje da se osposobljavanje za EU programe  proglasi prioritetom na svim nivoima, te na kraju kao konačna posljedica vrlo mali broj kvalitetnih projekata koji iz BiH odu na ocjenu u EU.

- EU fondovi ne funkcioniraju kao finansijska pomoć, već kao razvojni ili investicijski zahvat, te zato traže jasno definiranu promjenu koju projekti donose, mjerljive rezultate, precizne budžete i sposobnost da se projekat provede po strogim pravilima. Veliki broj institucija, ustanova, lokalnih uprava, kompanija i organizacija ima ideje, ali nema ljudske i druge kapacitete za prepoznavanje pravog programa, pripremu projekata po EU standardima i provođenje istog na propisan način. Kod Plana rasta dodatni problem je to što su sredstva direktno vezana za konkretne reforme, pa svako kašnjenje u političkom odlučivanju automatski znači i gubitak novca. U odnosu na zemlje regije, najgori smo u povlačenju novca iz Plana rasta. Srbija je do sada povukla preko 110 miliona eura, Albanija i Crna Gora desetine miliona, a mi – nula, jer se gotovo ništa nije uradilo od sticanja uslovnog kandidatskog statusa do danas na provedbi EU integracijske agende - rekao je Arapović.

Najveći problem u praksi je odsustvo razumijevanja koliko ogromne prilike i novac propuštamo, a posljedica su nerazvijeni kapaciteti za pripremu i realizaciju velikih projekata, po vertikali i horizontali institucionalnog aparata.

Na najveći broj poziva za projekte, iz BiH dolazi neproporcionalno mali broj projektnih prijedloga, a onda je stopa prolaznosti takođe vrlo niska jer projekti nisu dovoljno kvalitetno napisani, aplikanti nemaju potrebne kapacitete za njihovu realizaciju ili su konzorciji nedovoljno kredibilni za velike projekte ili veliki novac.

Drugi veliki izazov su procedure pisanja, izvještavanja, javnih nabavki, revizije i finansijskog izvještavanja, koje su za mnoge institucije i organizacije previše složene pa se odlučuju ili ne pokušavati ili ne biti uporan i kada projekti ne prođu u prvom pokušaju.

Kod konkurentnih programa poput Horizon Europe ili CERV-a, problem je i nedovoljno iskustvo u međunarodnim partnerstvima, zbog čega projekti iz BiH često ostaju u sjeni onih iz zemalja koje imaju razvijeniju “projektnu kulturu” i uhodane konzorcijske mreže.

Upitan na kraju kako popraviti situaciju, Arapović kaže da ključ rješenja leži u sistematskom ulaganju u ljude i organizacisjke kapacitete.

Umjesto oslanjanja na ad-hoc pokušaje od poziva do poziva, potrebno je da institucije, općine, ustanove i organizacije imaju osobe koje znaju gdje je novac, kako se do njega dolazi i kako se projekti pišu i kako se provode. Usvajanje Reformske agende i aktiviranje sredstava iz Plana rasta je važan korak, ali bez paralelnog jačanja projektnih znanja taj novac će ostati teško dostupan. Upravo zato specijalizirane obuke i mentorski pristup, koji vode do gotovih i primjenjivih projekata, predstavljaju jednu od rijetkih mjera koje u kratkom roku mogu povećati povlačenje EU sredstava. Razlika između zemlje koja “ima pristup fondovima” i zemlje koja ih stvarno koristi ne pravi se u Briselu, nego u znanju ljudi koji te fondove znaju pretvoriti u konkretne projekte. Upravo tu se uklapa uloga specijaliziranih obuka poput Akademije za izradu EU projeakta, jedinog akreditranog programa u ovoj oblasti u BiH, a kojeg  provodi SMART centar za obuke CPCD-a, koji svake godine obuči najmanje dvije generacije kreatora projekata. Danas uspješni polaznici naše Akademije prave projekte za općine I gradove, za razvojne agencije, za instititucije, organizacije civilnog društva i kompanije. A nedavno smo otvorili I prvi AI Pojekt Inkubator, prvi centar za pisanje EU projekata uz pomoć specijaliziranih alata vještačke inteligencije. Dakle, koliko god problema da ima oko nas, jednako toliko ima i prilika samo ukoliko hoćemo da se potrudimo I da ih iskoristimo - zaključio je dr. Arapović.

(FENA) F. F.

Početna > EU integracije