JAVNO OBRAĆANJE

delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i potpredsjednika SDP BiH prof. dr. Denisa Bećirovića visokom predstavniku u BiH, specijalnom predstavniku EU u BiH i ambasadorima zemalja svjedoka Dejtonskog mirovnog sporazuma povodom najnovijih neovlaštenih pokušaja nenadležnih organa bh. entiteta RS da ukinu bonske ovlasti visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini i ruše ključni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma koji garantira sigurnost i mir u državi Bosni i Hercegovini

 

Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini

Ambasador Nj. E. Valentin Inzko

 

Šef delegacije EU i specijalni predstavnik EU u Bosni i Hercegovini

Ambasador Nj. E. Johan Sattler

 

Sjedinjene Američke Države

Ambasador  Nj. E. Eric Nelson

 

Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske 

Ambasador Nj. E. Matthew Field

 

Savezna Republika Njemačka

Ambasadorica NJ. E. Margaret Uebber

 

Republika Francuska

Ambasador  NJ.E. Giullaume Rousson

 

Ekselencije,

Zloslutni antidejtonski pokušaj organa bh. entiteta RS da dovede u pitanje i u konačnici ukine bonska ovlaštenja visokog predstavnika u državi Bosni i Hercegovini predstavlja jedan od najopasnijih udara na Dejtonski mirovni sporazum u našoj zemlji od 1995. do danas. Riječ je ne samo o pokušaju unutrašnjeg destabiliziranja države Bosne i Hercegovine, već i o puno većim geopolitičkim igrama u jugoistočnoj Evropi. Cilj ove opasne politike separatističkih elemenata iz bh. entiteta RS nije samo eliminiranje bonskih ovlaštenja. Njihov primarni zadatak je eliminiranje dosadašnjeg utjecaja Zapada u Bosni i Hercegovini i postepena transformacija od bonskih ka „moskovskim ovlaštenjima“ u ovom dijelu Evrope. Krajnje vrijeme je da Zapad upali crveni alarm i kaže dosta! Vrijeme je da se konkretno pomogne državi Bosni i Hercegovini i njenoj najmanje dvotrećinskoj većini građana čvrsto opredijeljenoj za punopravno članstvo u NATO-u i EU. Vrijeme je da se preduzmu ozbiljne i konkretne mjere s ciljem zaštite Dejtonskog mirovnog sporazuma, Ustava BiH i mira u državi Bosni i Hercegovini.

Jedan od razloga eskalacije Dodikove destruktivne politike je i neefikasna politika stalnog popuštanja i toleriranja antidejtonskih postupaka, kao i njegovog anticivilizacijskog negiranja sudski i planetarno utvrđenog genocida nad bošnjačkim stanovništvom. Negiranje jedinog genocida u Evropi nakon Drugog svjetskog rata i veličanje zločinaca koji su ga počinili predstavlja crnu mrlju na obrazu cijele Evrope u XXI. stoljeću. Popustljivost prema ekstremistima u Evropi koji ugrožavaju mir i opstanak evropskih država nije nikada donosila dobre rezultate – ni 30-ih godina XX. stoljeća kada je francuski premijer Édouard Daladier izdao demokratsku Evropu i slobodu Čehoslovačke, ni u drugoj deceniji XXI. stoljeća kada je francuski predsjednik Emmanuel Macron, pred očima cijele planete, državu Bosnu i Hercegovinu, kao najveću žrtvu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, neutemeljeno predstavio u krajnje negativnom društveno-političkom kontekstu. Međunarodna zajednica ne treba ponavljati preskupo plaćene historijske greške i zato se ne smije dozvoliti rušenje ključnih elemenata Dejtonskog mirovnog sporazuma i njegovo transformiranje u neki novi Minhenski sporazum XXI. stoljeća.

Nažalost, Milorad Dodik je definitivno izrastao u najopasnijeg političkog piromana i ekstrema u jugoistočnoj Evropi čiji je separatistički politički apetit postao nezajažljiv. On se, očigledno, više ne zadovoljava samo sa pokušajima oduzimanja nadležnosti države Bosne i Hercegovine, već je sada otvoreno krenuo i u pravcu oduzimanja međunarodnim ugovorom utvrđenih ovlasti međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Ukidanje bonskih ovlaštenja visokom predstavniku u Bosni i Hercegovini je prelazak dejtonskog rubikona. To je put bez povratka koji nikome neće donijeti ništa dobro. Tačnije rečeno, to je početak destabilizacije u ovom dijelu Evrope koji niko neće moći kontrolirati. To je ujedno i in memoriam dva entiteta u državi Bosne i Hercegovine jer bez Dejtonskog mirovnog sporazuma nema ni entitetskog uređenja.

Ekselencije,

Nakon nepunih dvadeset i pet godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma nužno je da međunarodna zajednica i njen visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini u primjeni ovog sporazuma u praksi pređu sa terena politike na teren prava. Dok Ustav BiH ne bude usaglašen u svim svojim elementima sa međunarodnim pravom, kao i dok u državi Bosni i Hercegovini djeluju separatisti i ekstremisti koji ugrožavaju mirovni proces, visoki predstavnik treba da se koristi svojim ovlaštenjima koje ima u članu 5 Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma – da bude konačni tumač njegovog sadržaja. Ne treba zaboraviti da su Aneks 10 potpisala oba bh. entiteta, pored Republike Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Savezne republike Jugoslavije koju je naslijedila Srbija, čime su pristali da će prihvatiti to tumačenje pravno relevantnim, a time i za sve strane potpisnice obaveznim. Visoki predstavnik i međunarodna zajednica imaju međunarodnu utvrđenu obavezu i dužnost da pomognu državi Bosni i Hercegovini da postane funkcionalna i demokratska država, da kao međunarodnopravni subjekt može da preuzme sve svoje odgovornosti pred tom međunarodnom zajednicom.

Krajnje je vrijeme da se zaustave pojedini političari iz bh. entiteta RS koji pravno i politički ne poštuje cjelinu Dejtonskog mirovnog sporazuma i njegovih aneksa. Oni selektivno i tendenciozno iz Dejtonskog mirovnog sporazuma i njegovih aneksa pokušavaju praviti konstrukcije u prilog negacije nezavisnosti i suvereniteta države Bosne i Hercegovine. Njihova očigledna namjera je da stalnim opstrukcijama i blokadama dokažu da Bosna i Hercegovina nije moguća kao država. Ta njihova iluzija skupo košta sve građane i narode naše zemlje.

Očigledno je da separatističke i ratnohuškačke snage u bh. entitetu RS ohrabruje i nekoherentna politika pojedinih predstavnika međunarodne zajednice. Takva popustljiva i neprincipijelna politika ostavila je teške posljedice po državu Bosnu i Hercegovinu. Analizirajući misiju međunarodne zajednice na  Zapadnom Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini, postavlja se logično pitanje: šta Zapad želi da postigne u ovom dijelu Evrope? Od 1995. do danas pokazao je da želi pacifikaciju regiona; u tome je njegov vojni projekat ostvario dobar rezultat. Nažalost, civilni segmenti međunarodne zajednice (OHR, OSCE) nisu uspostavili ni trajan ni pravedan mir, nisu osigurali istinsku vladavinu prava i efikasno funkcioniranje državnih organa i institucija, nisu stvorili neophodne pretpostavke za normalno egzistiranje suverene države, nisu reformirali političke i društvene strukture u cilju jačanja svijesti o građanskom društvu... Ukratko, nisu stvorili pravne i političke pretpostavke koje bi garantirale trajan mir i jačanje demokratskih snaga koje se zalažu za vladavinu prava i za približavanje evropskim i atlantskim integracionim tokovima.

Ekselencije,

Nakon najnovijeg ataka ekstremnih političara iz bh. entiteta RS na potezu je međunarodna zajednica. Dejtonski mirovni sporazum ovlastio vas je da ga čuvate i brinete o njegovom provođenju. OHR je i uspostavljen upravo da bi imao takav mandat – da očuva i garantira mir i adekvatno provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, pa kada je to neophodno – i korištenjem bonskih ovlasti. Neefikasnu diplomatiju popuštanja, praznih riječi i birokratskih saopćenja pokušavaju potpuno poraziti i poniziti član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik i njegovi vanjski mentori, te su i krenuli u otvoreno rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma u njegovom suštinskom dijelu.

 

Vrijeme je da i predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, iskreno odgovore na pet ključnih pitanja: 

 

1.     Gdje je posljednja linija odbrane Dejtonskog mirovnog sporazuma?

2.     Zašto se EU ne priključi sankcijama koje su SAD opravdano uvele Miloradu Dodiku i njegovim sljedbenicima?

3.     Da li je destruktivna politika Milorada Dodika efikasnija od institucija i mehanizama zaštite koji su uspostavljeni Dejtonskim mirovnom sporazumom i voljom međunarodne zajednice?

4.     Do kada će se tolerirati politika Milorada Dodika i njegovih sljedbenika koji ciljano pokušavaju razarati državu Bosnu i Hercegovinu? Protagonisti takve politike svjesni su da ne mogu naglo i u kratkom  roku razbiti državu i zato iz godine u godinu provode politiku "postepenih koraka". Njihov cilj je da se Bosna i Hercegovina svakodnevno iscrpljuje i uništava, a da to obični građani i ne primjećuju.

5.     Da li u državi Bosni i Hercegovini, ponovno, destruktivna politika, neustavnost i nezakonitost preuzimaju primat nad pravom i načelima ustavnosti i zakonitosti?

 

Od vas kao od prijatelja Bosne i Hercegovine dobronamjerni građani naše države, kao i prijatelji naše države širom Evrope i svijeta, očekuju konkretne odgovore na ova i slična pitanja. Sadržaj tih odgovora i vaših konkretnih postupaka, bez sumnje, ne tiče se samo države Bosne i Hercegovine već i budućnosti Evrope. Zato preduzmite, napokon, konkretne i blagovremene poteze kako ne bismo ponovno slušali riječi kajanja za neučinjeno kakvih smo se proteklih decenija naslušali. Tim prije što opasnost od destabilizacije ne prijeti samo državi Bosni i Hercegovini već i cijeloj Evropi.

(FENA) M. L.