prijava
SARAJEVO, 23. decembra (FENA) – Jovanka Broz, rođena Budisavljević, bila je "prva drugarica" nekadašnje Socijalističke federativne republike Jugoslavije. Ali, za razliku od supruga predsjednika većine visokorazvijenih država, javnost je o njoj znala vrlo malo - ili se samo nagađalo. Šta je to zaista značilo i kakva se to slika o njoj crtala u medijima, zainteresiralo je beogradsku historičarku Ivanu Pantelić, pa je o cijeloj temi napisala doktorat, koji je prošlog ljeta pretočen u knjigu pod nazivom “Uspon i pad prve drugarice Jugoslavije: Jovanka Broz i srpska javnost 1952 - 2013. godine”.
Piše: Adriana Domazet
Sarajevsku promociju knjige organiziralo je Udruženje za modernu historiju predvođeno Husnijom Kamberovićem.
Kao moderator događaja, Kamberović je naglasio da nije u pitanju biografija Jovanke Broz, nego analiza odnosa javnosti prema supruzi doživotnog jugoslovenskog predsjednika, od njene udaje za Tita 1952. do smrti 2013. godine. Dodao je da autorica piše na temelju zvaničnih dokumenata Predsjedništva SFRJ i CKSKJ, brojnih feljtona i intervjua po raznim novinama (prije svega u Srbiji), zatim memoara i historijskih monografija.
Sanja Petrović iz Instituta za noviju istoriju Srbije, ocijenila je da ova knjiga “predočava političke i društvene mehanizme u procesu konstruiranja slike o Jovanki Brozi, a prati i duh prethodne studije Ivane Pantelić ‘Partizanke kao građanke’, koja se bavi i emancipacijom žena u socijalističkoj Jugoslaviji”.
- Monografija Ivane Pantelić posebno je dragocjena jer ukazuje na probleme sa kojima se suočavalo jugoslovensko društvo u procesu emancipacije i modernizacije. Analiza odnosa javnosti prema „prvoj drugarici“ posebno je značajna za razumijevanje problema predstavljanja žena u javnom prostoru Jugoslavije – istakla je Petrović.
Autorica knjige Ivana Pantelić je navela da je nevjerovatno, ali istinito da niko nikada nije napisao pravu biografiju Jovanke Broz, te da do danas njen život nije ni detaljno istražen.
Kazala je da nisu sagledani ni razni aspekti njenog djelovanja u javnosti, ali mnogi su pisali o njoj.
- Riječ je o publicističkim tekstovima, intervjuima i tekstovima koje su pisali neprofesionalni historičari poput njene sestre Nade, ali u njima se, kao živim svjedočanstvima, mogu naći podaci kojih nema u zvaničnim arhivima i ne treba ih potpuno odbaciti - istakla je autorica koja je svoje istraživanje bazirala na više od 1.500 različitih publikacija koje je lično pročitala i obradila - navela je.
Pantelić je istakla da prateći medije i stav javnosti prema “prvoj drugarici” socijalističke Jugoslavije, u knjizi obrađeno i šest decenija istorije Srbije i Jugoslavije na osnovu raznovrsne literature, a u cilju što opširnijeg i preciznijeg kontekstualiziranja teme istraživanja.
- Jovanka Broz, supruga doživotnog predsjednika SFR Jugoslavije Josipa Broza Tita, prošla je tokom života put od živog simbola jedne zemlje i velike popularnosti do mučne izolacije i života u ruiniranoj kući, bez struje, grijanja, ličnih dokumenata – dodala je Pantelić.
U priči o Jovanki Broz jedan od ključnih momenata je trenutak njenog razdvajanja od Broza, godinu pred njegovu smrt.
Jedno od pitanja i same autorice je da li su oni koji su to uradili učinili to iz zabrinutosti za sigurnost Tita kome je navodno prijetila Jovankina ljubomora, ili iz političkih razloga!?
- Zavisi sa kog aspekta posmatramo Jovanku Broz, njeno mjesto i ulogu u društvu. Ukoliko je smještamo isključivo u priču o Brozu, onda bi ta druga polovina sedamdesetih godina 20. vijeka bila veoma bitna i svakako jeste jedan od prelomnih momenata u njenom životu. Međutim, ukoliko posmatramo život Jovanke Broz odvojeno od tog u javnosti, neizostavnog, simbiotičkog vezivanja uz supruga, onda zapravo moramo uočiti još neke periode njenog života u kojima je ona zaista pokazala veliku životnu snagu, istrajnost, upornost, izdržljivost, neustrašivost – kazala je autorica.
Jugoslovenski politički i vojni vrh, pa ni društvo, svakako nije očekivalo da će Jovanka nakon izbacivanja iz kuće, svih tih duboko potresnih i mučnih scena koje su se dogodile neposredno nakon Brozove smrti, imati snage, a prvenstveno da će se usuditi da preuzme svoj život u svoje ruke i tako simbolično krene u borbu za svoja prava.
Govorilo se i o određenim političkim ambicijama i da je to smetalo mnogima.
- Ne smatram da je ona imala tako velike političke ambicije. Jovanka Broz je u to vrijeme bila duboko svjesna da se njenom suprugu bliži biološki kraj i svakako je bila uplašena za vlastitu egzistenciju, kao što smo iz narednog perioda njenog života mogli da se uvjerimo da je bila sasvim u pravu kada je tako razmišljala – kazala je Pantelić.
Ono što Pantelić tvrdi jeste zapravo, da listajući arhivsku građu, koja se nalazi pohranjena u Arhivu Jugoslavije, može, naime, više zaključiti o stanju u državnom i političkom vrhu nego o samoj Jovanki Broz.
- Naime, 1974. godine oformljena je komisija koja je imala zadatak pratiti i provjeravati koliko je Jovanka Broz, tj. njeno ponašanje sigurno, odnosno kritično po sigurnost države i samog Broza. U Arhivu Jugoslavije čuvaju se transkripti sa sastanaka članova te komisije, sadržaji su uglavnom svedeni na puko ogovaranje, tračanje i banalizaciju supružničkih odnosa. Što svakako govori mnogo više o poražavajućem stanju u kom se nalazio politički i vojni vrh nego o samoj Jovanki Broz – govori autorica.
(FENA) F. F.
