prijava
SARAJEVO, 13. maja (FENA) - Docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici Enis Omerović, koji je bio uvodničar na sesiji Kruga 99 o temi „Granični sporovi BiH i kako ih rješavati“, kazao je da postojanje graničnih sporova ni u kom slučaju nije specifikum samo ove regije zapadnoga Balkana, već ih imaju i mnoge druge evropske države.
Istaknuo je da su granični sporovi vrlo delikatni, vrlo osjetljivi, traže promptno rješavanje na međunarodnoj razini između država strana u sporu, jer "u konačnici ako pogledate ni jedna država ne može imati sva obilježja svoje državnosti bez konačnoga definiranja kopnene i morske granice sa susjedima".
Govoreći o granici između BiH i Srbije, Omerović je kazao da svaki granični spor zahtijeva, i postoji ta obaveza na međunarodnoj razini, de se prvo krene s izravnim pregovorima na najvišoj državnoj razinu, „u ovom slučaju između službenog Beograda i službenoga Sarajeva“.
- Da se iznađe rješenje od obostranog interesa i od obostrane koristi, slušajući ne samo interese službenoga Sarajeva, odnosno službenog Beograda, već i potrebe lokalnog stanovništva na tim državnim područjima - kazao je Omerović.
Dodao je da je, koliko on zna, Republika Srbija zagovarala jedan od načina rješenja graničnoga spora, a to je uzajamno cediranje, odnosno kolokvijalno, parcijalna razmjena određenoga teritorija između BiH i Republike Srbije.
- Koliko znam, još uvijek nemamo nikakvog stajališta iz BiH u pogledu uzajamnoga cediranja, odnosno cesije. Zasigurno, ako i bude taj prijedlog razmjene teritorija morat će se raditi novi međudržavni sporazum o granici, koji mora ići na ratificiranje u srbijansku skupštinu, odnosno u Parlamentarnu skupštinu BiH, jer granične komisije na terenu, kada vrše demarkaciju granice na terenu nisu ovlaštene da toliko koriguju - pojasnio je Omerović.
Naveo je da Granična komisija bez ugovora može ići do 200 metara u korekciju, u prilagodbu državne granice na terenu. Međutim, kada je u pitanju razmjena teritorija, mora se ići na potpisivanje novog međunarodnog ugovora između dvije države, koji mora biti u konačnici ratificiran.
Omerović napominje da se kod razmjene teritorije mora uvijek gledati kvantitet i kvalitet određenoga teritorija, kako bi dvije susjedne države pronašle svoj interes, da to ne bi bilo ni na čiju štetu, ni jedne susjedne države.
Upitan o situaciji sa Republikom Hrvatskom u vezi Pelješca, odgovorio je da postoji ugovor Tuđman-Izetbegović iz 1999. godine.
- Taj međudržavni sporazum o državnoj granici između dvije susjedne države, koji je još uvijek na snazi, on se privremeno primjenjuje. Nikada nije ratificiran, ali to ne priječi da on i dalje ostane na snazi, jer su takva rješenja u samome ugovoru – pojasnio je Omerović.
On smatra da ono što jeste zanimljivo, je pravni režim morskoga prostora iznad kojeg bi se gradio pelješki most kao trajna građevina na Jadranskom moru.
- Tu se nadovezuju i zahtjevi BiH za pristup otvorenom moru, koji opet može biti ili neškodljiv ili tranzitni, ukoliko govorimo o tjesnacu, ili otvoreni slobodni pristup otvorenome moru. Čuli smo zahtjeve BiH, da oni plediraju za otvorenim, odnosno slobodnim pristupom, da se bh. vode slobodno spoje putem spojnice ili koridora, sa otvorenim morem - kazao je Omerović.
Dodao je da vjerovatno BiH crpi te svoje zahtjeve na temelju prošlogodišnje arbitražne odluke u predmetu Hrvatska-Slovenija u vezi granice na moru, poglavito oko Piranskog zaljeva.
(FENA) H. D.
