prijava
BEOGRAD, 10. maja (FENA) - Polovina pacijenata širom svijeta ne uzima dovoljno hrane za vrijeme svog boravka u bolnici uprkos raznovrsnoj ponudi, što uzrokuje nedostatke u ishrani i ugrožava njihov oporavak.
Nutricionistkinje Eva Vincer i Karin Šindler sa Medicinskog univerziteta u Beču pokazale su da je detaljno proučavanje navika u ishrani, kao i ocjenjivanje obroka moguće obaviti uz pomoć digitalnog fotografskog monitoringa. Ovi rezultati, kako su istakli, mogu da upotpune plan terapije koja je prepisana određenoj grupi pacijenata, a studija je objavljena u „Evropskom časopisu za kliničku ishranu“.
Šindler je navela kako stacionarni, kao i tek operisani pacijenti iz više razloga prekasno uzimaju bolničke obroke.
„U zavisnosti od situacije oni mogu da imaju slab apetit ili da ga zbog isuviše ranog služenja jela uopšte nemaju. Za razliku od zdravih ljudi, nedostaci u ishrani kod ovih pacijenata mogu da dovedu do klinički relevantnih problema, kao i da negativno utiču na prognozu i liječenje“, objasnila je vođa projekta Šindler.
Po mišljenju stručnjaka za ishranu, kvantitativno i kvalitativno uzimanje hrane treba da se kontroliše, kao na primjer da li su pacijenti pojeli čitav obrok ili samo prilog.
U okviru digitalnog monitoringa ujedno je moguće da pacijenti obavijeste i bolničku kuhinju o kvalitetu ponuđenih jela.
U bolnici se svakog dana sastavljaju takozvani „Protokoli o tanjiru“ gde se na jednom listu papira unese grafički simbol – tanjir – i označi se da li je pacijent pojeo pola ili na primjer četvrtinu tanjira, odnosno posluženog obroka.
Na odjeljenju Opšte bolnice u Beču Eva Vincer je, uz pomoć digitalne fotografije, izvela pilot studiju kako bi isprobala ovaj novi metod mjerenja.
Ona je u trajanju od sedam nedjelja provjeravala tanjire dvadeset pacijenata prije i poslije završenog obroka. Poslužavnike sa hranom je fotografisala i vagala prije raspodjele jela, a mjerila ih je i nakon jela. Pored toga, pacijenti su pomoću „Protokola o tanjiru“ mogli sami da vode evidenciju o količinama hrane koju su konzumirali. Na osnovu poređenja obroka prije i poslije konzumiranja, tačno su izračunali koju hranu su pacijenti unosili.
„Digitalni monitoring je validan, tačan i primjenjiv u praksi. Njime može da se na osnovu nutritivne vrijednosti obroka kvantitativno i kvalitativno izmjeri količina konzumirane hrane stacionarnih pacijenata. Samim tim, terapeutske mjere u ishrani kao na primjer dodatni unos tečne hrane mogu da se uvedu ranije“, zaključuju nutricionistkinje.
Kako su navele, prednost ove metode je, prije svega, kvantitativno i kvalitativno ocjenjivanje ostataka hrane.
"U budućnosti možemo da očekujemo automatizovano mjerenje hrane tako što bi se poslužavnici fotografisali, a sakupljene informacije prosljeđivale nutricionistima“, zaključila je Vincer, objavljeno je na internetskim stranicama Predstavništva Grada Beča u Beogradu.
(FENA) N. M.
