Priopćenje za javnost HSP-a | FENA


Stranačke aktivnosti

Priopćenje za javnost HSP-a

Gradonačelnik Mostara i predsjednik HDZ Hercegovačko-neretvanske županije Ljubo Bešlić svojim odlukama od Mostara pravi „opasan grd“. Možemo uvažiti činjenicu da ga nitko nije pitao za dovođenje izbjeglica u Salakovac.

Možemo prihvatiti da ne može stati u kraj velikom broju onih koji prose na nogostupima i devastiraju zelene površine. Možemo djelomično shvatiti i urbanu devastaciju grada koju provodi građevinska mafija, koja kupuje jeftino poduzeća sa zemljištem kako bi ih prenamijenili u stambene zgrade i prodavali četvorne metre stana sa maržom od dvjesta i više posto. Međutim, ne možemo racionalno objasniti i prihvatiti činjenicu da ovisnike o drogama drži u naselju Centar III i prebacuje ih u Centar II u Mostaru.

Prijašnji Centar za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnike o teškim drogama je bio 150 metara a sada na samo 50 metara od Osnovne škole Ilije Jakovljevića u Mostaru. Grad je osnivač osnovnih škola i suosnivač srednjih škola i ima apsolutno pravo i odgovornost naspram tih institucija kao i otvaranja novih kladionica i kafića u neposrednoj blizini škola, što je također jedan od problema na koji se ne osvrće Gradska uprava, pa i na ovaj Centar koji je premješten iz prizemlja stambene zgrade u bivšu privatnu mesnicu.

Podržavamo inicijativu roditelja Naša djeca koja je uputila diplomatsku notu Japanskom veleposlanstvu oko obećane a nikada završene dvorane uz OŠ Ilija Jakovljević, i možda će ovaj slučaj otvoriti staro pitanje: Gdje je sportska dvorana, koja je plaćena a nije izgrađena, odnosno gdje su pare!? Gradonačelnik Bešlić je u nikakvim odnosima sa skandinavskim veleposlanicima zbog uzetih sredstava za kolektor koji nije pušten u rad, od prije i sa istočnoazijskim zbog projektirane i naplaćene ali ne i izgrađene dvorane, a u zadnje vrijeme je u svađi i sa pravoslavnim svećenicima, i pitanje je gdje se još u međunarodnim krugovima nije osramoti.

HSP smatra da je Mostar sustavno politički i gospodarski, zadnje dvije decenije sustavno uništavan. Velika poduzeća su dana na županijsku agenciju za privatizaciju kao što je primjerice Soko Mostar, kako bi se podijelili između domaćih tajkuna i privatizirali za jednu marku ili nekoliko tisuća certifikata. A primjerice samo Soko je imao preko dvije tisuće stanova u Mostaru!? Najnoviji primjer je Žitopromet Mostar, čiji silosi su 2000. godine svi bili zakrpljeni i napunjeni pšenicom. Nakon toga su sustavno uništavani kako bi neki tajkun jeftino to kupio te prodao konstrukciju silosa i mlinove, a na tom mjestu pravio luksuzne stanove. Je li to motiv premještanja ovisnika iz neposredne blizine nekadašnjeg Žitoprometa, a budućeg kompleksa luksuznih vila i stanova!? Još su brojni primjeri pljačke i otimačine u Mostaru i istjerivanje radnika na ulicu. To su radili Hrvati svojim Hrvatima, toliko o nacionalnom interesu i ugroženosti od Bošnjaka ili Srba.

Cijelo ovo vrijeme devastacije Mostara, Gradska uprava i gradonačelnik Bešlić, uz pojačanu stranačku funkciju na razini županije, ništa ne čini na normalnom razvoju grada i njegove budućnosti. Nitko nije protiv liječenja ovisnika, posebice tko ujutro vidi kako ti bolesnici ili najviše njihovi roditelji, dolaze i uzimaju neke metadone ili sterilne šprice, ali zar je njima mjesto pored škole i u samom centru grada. Pa svi centri za odvikavanje od ovisnosti su ograđeni i izolirani od profanog svijeta jer gdje su se razboljeli tu se sigurno neće izliječiti.

Također, postavlja se pitanje kako su postali ovisnici, a uglavnom je riječ o nedostatku samopouzdanja i smisla života te lakoj dostupnosti droge na mostarskim ulicama, posebice nekim mjestima kao što su „Partizansko groblje“, „Staklena banka“, „Centar III“, itd. Njima treba pomoći liječenjem u izoliranim zajednicama, ali se pitamo, i pitamo gradonačelnika Ljubu, hoćemo li spriječiti nove ovisnike tako što će djeca na velikom odmoru ili poslije škole gledati kako oni uživaju opojna sredstva?!

HSP
Napomena: Fena se ograđuje od objavljenih informacija u ovoj rubrici i odgovornost za njihov sadržaj snose isključivo njihovi autori, odnosno pošiljatelji.