prijava
SARAJEVO, 13. maja (FENA) - Pjesnikinja Suzana Lovrić autorica je tri knjige poezije koje je nedavno prvi put predstavila u rodnom gradu Fojnici, u okviru književno-kulturne manifestacije Susreti "Zija Dizdarević".
Kritičar Edin Pobrić ovom prilikom je uz pohvale za Lovrićkin pjesnički rad između ostalog naveo da je ona pjesnikinja koja je "majstorica riječi i jezika, a njena je poezija poezija dobrine...".
Osim što je nagrađivana pjesnikinja, Lovrić je također i urednica časopisa "Fojnička škrinja" te oralni hirurg.
Govoreći o putevima na kojima su se isprepleli poezija i stomatologija te da li tu pronalazi i izazove, Lovrić u razgovoru za Fenu kaže da joj se u životu prvo dogodila poezija, zapravo čitanje... Da su je fascinirale riječi kao kreativni instrument pa ih je počela i sama premetati.
- Doživljavam ih kao vrlo dragocjenu sirovinu tako da se oduvijek trudim sa što manje riječi reći što više. Oralna hirurgija je došla tridesetak godina kasnije ali sa istom namjerom - sa što manje poteza odstraniti bol, samo u ovom slučaju, nekom drugom. Ne vidim izazov niti u poeziji niti u profesiji, to je samo moja trenutna potreba. Ako bih sutra osjetila potrebu uzgajati cvijeće, trgovati kriptovalutama, baviti se seoskim turizmom ili bilo što, krenula bih za sobom - istaknula je.
Govoreći o ulozi koju poezija i književnost danas, boji se da književnost općenito postaje povijesni relikt, nestaju nakladničke kuće, one koje opstaju izbacuju kvalitetu mizernog tiraža i preživljavaju na detektivskim romanima, raznim fantastikama i pomodnim polubiografijama.
- I pored toga, čita se i piše sve više, posebno na društvenim mrežama. Lako je danas biti i samizdat. Kroz opće sunovraćanje u egzistencijalno, vrlo lako se dođe i do recenzije koju će potpisati neko zvučno ime. Nagrade se također olako dijele. Sve to ponekad, čak i onima kojima je poezija važnija od ljudi i prilika u kojima su se našli, ogadi pisanje. E to je šteta! I šteta je što odlazi vrijeme u kojem su ljudi u tramvajima, na parkovskim klupama i po plažama čitali knjige umjesto svega što se između reklama pojavljuje na zaslonima tehničkih monstruma - podvukla je.
Ona smatra da se i promoviranje vrijednih knjiga zapravo i svelo na publiku familije i prijatelja.
- Ali, tko uspije napraviti sebi svijet bez isključivog napajanja na ego, pisat će bez obzira na to hoće li biti čitan. Možda neće pisati u pravilnim razmacima na koje smo primorani - da se pojavi novi album, nova izložba slika, novi film. Produkcija je postala nezasita, a književnost ne bi smjela upasti u tu klopku. Pričamo, dakle, o pismu, praumjetnosti. O nečemu što treba čuvati kao i vrste koje izumiru - mišljenja je ona.
Suzana Lovrić urednica je časopisa "Fojnička škrinja" u kojem, između ostalog, čitaocima otkriva zanimljive poglede na ovaj gradić, a prošle godine pokrenula je regionalnu književnu manifestaciju "Pjesnici pod lipom".
Na pitanje o svojoj svestranosti, Lovrić ocjenjuje da je svestranost ili svaštarenje česta boljka kod ljudi koji vole istraživati sebe pa se upuste u razne, naizgled i nespojive aktivnosti, avanture.
Kaže da je "Fojnička škrinja" njena ljubav i održavanje kondicije u pisanju, jer ako ništa drugo mora napisati uvodnik za svaki broj. Pedeset i prvi broj je nedavno tiskan. Uređivati "Fojničku škrinju" nije lako, naglašava, ali ovaj časopis izlazi redovno te se održava kvalitet i sadržajno i grafički.
- Možda se opet staromodna vraćam na istu priču. Ako ste imalo čovjek onda vas to gura u prestrašnu kokafoniju socijalnih, političkih i ideoloških kreštavaca gdje vi ne možete sjediti s mirom. Ako niste u kreativnoj fazi onda pokušavate promigoljiti kroz politiku ili kulturu. A to je kod nas danas kao religija i država nekada. Pjesničku manifestaciju "Pjesnici pod lipom" zamislila sam kao susret izdavača, prevoditelja i pjesnika iz regije koji bi se kroz čitanja i druženja upoznali, razmijenili knjige, mišljenja, ideje, surađivali i kasnije... Zbog besparice, ovogodišnja je manifestacija otkazana, a za naredne godine se ne usudim ništa predviđati - ustvrdila je ona.
Suzana Lovrić rođena je 1967. godine u Fojnici. Njena prva knjiga "Pisma iz uzaludnosti" nagrađena je na natječaju Književne zaklade "Fra Grgo Martić" za 2007. godinu kao najbolja zbirka poezije, a 2008. godine za istu zbirku dobiva i nagradu "Anka Topić". "Tumačenje nesanice" (2009.) i "Usporeno pravolinijsko kretanje" (2014.) objavljene su u biblioteci "Gradina" CKO Tešanj.
Pjesme su joj prevođene na njemački, makedonski, slovenski, albanski, litvanski i danski jezik. Od 2009. godine je glavna urednica časopisa "Fojnička škrinja". Živi u Fojnici i radi kao dentalni hirurg.
(FENA) H. D.
