prijava
SARAJEVO, 29. marta (FENA) - Neformalna grupa mirovnih aktivista i aktivistica već tri godine ukazuje da su tokom rata brojni objekti (domovi kulture, škole, tvorničke hale, policijske stanice, hoteli itd.) bili mjesta zatočenja ili ubistava.
- Ovi objekti su nakon ratnih razaranja uglavnom obnovljeni i vraćeni u prvobitne funkcije, ali je izostalo njihovo obilježavanje kao mjesta stradanja - navodi se u saopćenju te grupe.
Navode da veliki broj mjesta stradanja još uvijek nije obilježen na bilo koji način. Krajem marta 2018. godine, u sedmoj po redu akciji obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja, aktivisti su obilježili mjesta stradanja u Varešu, Jajcu, Prijedoru i na Korićanskim stijenama.
- Krajem marta aktivisti iz različitih dijelova BiH obilježili su pomoćni objekat Policijske stanice u Prijedoru koji je tokom maja 1992. godine služio kao mjesto zatočenja za više od 30 osoba hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, ali i kao tranzitni centar za zatočenike koji su premještani u Omarsku i druge logore. Takođe, obilježen je i Dom kulture u selu Miska Glava kod Prijedora gdje je tokom jula 1992. godine bilo zatočeno 114 civila bošnjačke nacionalnosti. U okolini Prijedora obilježen je i fudbalski stadion u Ljubiji na kojem je veliki broj civila bošnjačke nacionalnosti bio premješten iz ostalih zatočeničkih objekata, u kojem su civili svakodnevno bili zlostavljani i premlaćivani, uz veliki broj ubistava. U Ljubiji, iznad rudnika u mjestu Redak, obilježili smo neobilježeno mjesto stradanja gdje su vršene egzekucije i gdje su nađene masovne grobnice - navode iz Neformalne grupe mirovnih aktivista i aktivistica.
Uz poziv lokalnim vlastima Kneževa (Skender Vakufa) da konačno dozvole podizanje spomenika stradalim, aktivisti su obilježili i Korićanske stijene, jedan od simbola stradanja Prijedorčana, gdje je u augustu 1992. godine 150 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti ubijeno.
U Bravnicama kod Jajca obilježena je lokacija stradanja civila srpske nacionalnosti koji su se kretali u koloni autobusa. Na tom mjestu ubijeno je više desetina osoba, a za ovaj ratni zločin još uvijek niko nije procesuiran iako u Tužilaštvu BiH postoji predmet više od 10 godina.
U Vareš-Majdanu obilježena je i stara zanatska škola, koja je u oktobra 1993. služila kao zatočenički objekat za više od 250 osoba bošnjačke nacionalnosti. Takođe, u Varešu je kao mjesto stradanja obilježena zgradu "Auto-transa" koja je u januaru 1994. godine služila kao zatočenički objekat za osobe hrvatske nacionalnosti, gdje su mnogi bili zlostavljani i vođeni na prisilni rad.
Bivši Motel "Sretno" u Kaknju je od maja do juna 1993. godine služio kao zatočenički objekat za osobe srpske i hrvatske nacionalnosti te je također obilježen kao mjesto stradanja u toj akciji.
- Ovom aktivnošću želimo da potaknemo lokalne zajednice da neobilježena mjesta stradanja obilježe na primjeren način i time odaju počast žrtvama i izraze žal nad izgubljenim životima i ljudskom patnjom. Vjerujemo da bi to bio iskorak ka poštenom odnosu prema prošlosti - poručuju aktivisti koji su do sada obilježili 58 mjesta stradanja širom BiH.
Napominju, da lokalne vlasti u mnogim slučajevima ne dozvoljavaju žrtvama da dostojanstveno obilježe mjesta stradanja, posebno kada se radi o žrtvama koje su danas pripadnici "manjinske" zajednice u tim sredinama. Ilustrativni su primjeri Korićanskih stijena, ali i mjesta stradanja poput Kazana kod Sarajeva, odnosno stadiona "Iskra" kod Bugojna.
- Kao članovi bh. društva koji žele budućnost bez nasilja, pozivamo lokalne vlasti ne samo da porodicama žrtava odobre podizanje spomenika, već i da iniciraju obilježavanje i komemoriranje stradanja. Vjerujemo da bi to predstavljao primjer poštenog odnosa prema bolnoj prošlosti i značajan korak ka izgradnji mira - poručuju aktivisti.
(FENA) J. Č.
